Najduzih 14 dana u zivotu

Beta HCG predvidjen tek za 12.10.2011.
Auuuuu, sa ove tacke gledista, izgleda kao cekanje u nedogled.
Ni kraceg vremenskog intervala, ni vise nestrpljivosti, neizvesnosti i zelje da danas zaspim i probudim se tek u zoru 12.10. Izlezavanje mi je prijalo dva dana. Danas me vec ledja bole, dosada mi obuzima svaki minut provedenog u krevetu. Cini mi se da sam u roku od sat vremena u stanju da  promenim 15 poza u krevetu. Samo se vrtim, vrpoljim i gnezdim.
Citanje foruma po internetu je pocelo da me nervira, jer cesto pronadjem razna negativna iskustava i bolne price a poslednje sto mi sada treba, je da se nerviram. Zato odustajem pre nego sto mi se uvuku bespotrebne bubice u glavu.
Citam zenske casopise o modi, kozmetici, shoppingu.....to su teme sa kojima uvek uspevam da pustim mozak na pasu.


"Vidis i sto ne vidis"

U periodu iscekivanja  pozitivne beta HCG, kod sebe sam primetila jedan jako simptomaticni detalj. Svesno ili nesvesno, pocela sam da osecam neke simptome trudnoce a da trudnoce mozda uopste i nema. Pu, pu, pu , pomeram se s mesta! Ipak se nadam da je ima i da su se moje mrvice cvrsto priljubile uz mene. 

Cetvrtkog dana od embriotransfera, primetila sam guste bele trage na mom donjem vesu. Najpre sam se preplasila sta bi to moglo biti, ali nakon googlovanja sam utvrdila da je to jedan od simptoma rane trudnoce. Tacnije bilo bi idealno da su trgovi braonkast- rozikaste boje, ali moji su beli, shvaticu ovo kao dobar znak, tako mi vise odgovara.

Stomak me sve vreme opasno zateze, ne znam sta je, ali i ovaj simptom cu shvatiti kao pozitivan znak.Nije to neki konstantan ili jak bol, vec cisto da podseti da se nesto desava :-) 

Peti dan od transfera, muz me izvede u setnju. Prolazimo pored neke kafane sa bastom i nereprezentatinim gostima ( citaj Bife "Čep" kod Futoske pijace). Cesto prolazim tim putem, ali ovaj put me je opalio miris duvana i kafane, tako da mi je krenula neka neobjasnjiva muka pa sam se  jedva  povratila u normalu.Odsetali smo do "Caribic"-a na moj omiljeni sladoled sa kokosom, cokoladnim mrvicama, crnom i belom cokoladom. Nisam stigla ni do pola case a vec mi postalo mucno, pa sam morala da sednem na one penzionerske klupice na Bulevaru da odmorim i saberem se.

Iako 90% svog vremena provedem u horizontali za racunarom, apetit mi se nesto neobicno povecao. I to ne samo da mi se povecao, vec sam pocela cudno da uzivam u hrani i da se radujem kada je ugledam! Skoro da drhtim kad vidim pun tanjir. Malo nenormalno, zar ne?

 

Mozda su svi navedeni dozivljaji samo umisljaj, ponesena zarkom zeljom da osetim do sada neodigranu ulogu-ulogu trudnice....ko ce ga znati.

 

 

 


Putovanje na Mesec

Dve crtice na testu mi se cine toliko tesko dostiznim, poput putovanja na Mesec.

Zar je toliko tesko ugledati pozitivan rezultat?!

Izgleda da jeste. Narocto kad ste tvrdoglavi ovan koji voli sam sebi da otezava situaciju.Ne izdrzim ja tako, nego, osmog dana od embriotransfera kupim kucni test za trudnocu i u sred dana odlucim da se testiram. Glupa zeno! Em sto nije jutarnja mokraca, em sto se embrioni gnezde 4 dana u materici, znaci i ako ima nesto, to nesto je staro tek cetiri dana! Ali eto, nestrpljiva sam i tvrdoglava otkad znam za sebe! Naravno, na testu sam ugledala samo jednu crticu. Ne mogu da kazem da sam se nesto mnogo obeshrabrila i rastuzila ali ipak, ne mogu da kazem ni da mi je prijalo. Srecom, moje virtuelne drugarice sa foruma Kutak i Ringeraja me znacajno okurazise i tu ja nastavim dalje kao da se nista nije dogodilo.Tada shvatih, da mi moje virtuelne drugarice sa foruma znace mnogo vise od ovih strvarnih, sto nista ne razumeju i postavljaju glupa pitanja.

Kad ste kuci ceo dan, i pri tome se silno nadate trudnoci, razne gluposti vam mogu pasti na pamet. 

 


Znam da nista ne znam

Jedna virtuelna drugarica inspirisala me je da razmisljam o temi bazalne temperature.

Nikada se nisam previse bavila ovom temom, pogotovo nisam radila grafove i merenja svaki dan ciklusa. Pre par meseci sam onako cisto radoznalosti radi, merila temperaturu pre i oko plodnih dana. Temperatura mi je sa nekih 36,9 rasla na 37,4  za vreme plodnih dana. To je sve sto sam svojim eksperimentom uspela da saznam. Nikada nisam imala strpljenja da se time ozbiljnije pozabavim. I tada, kada mi je temperatura bila najvisa, kazem muzu "naskaci" !!! Sta se nakon plodnih dana desavalo sa mojom temperaturom, pojma nemam!

Kao rezultat viska slobodnog vremena, krenem ja tako da merim bazalnu temperaturu  nakon obavljenog embtriotransfera. Prvo merenje, 5.dana nakon transfera, izmerim 37,5 C  (to mi je inace bio 20.dana ciklusa). I tako do danas merim svaki dan i dobijam vrednosti izmedju 37,3 i 37,5 C. Danas mi je 28.dan ciklusa i upravo izmerih vrednost 37,3.

Ne znam sta to znaci, niti da li je dobro ili lose, znam samo da nista ne znam :-) 

Do srede 12.10. ce tako ostati.

 

 

 


Jutrenje na Miholjdan


Osvanuo je divan, suncan dan. 
Posle neprospavane noci, sto zbog bolova u stomaku, sto zbog nervoze i uzbudjenja, uglavnom, jedva docekah zoru.
Mnogo sam uranila, jos ni svanulo nije, ja sam vec bila spremna da radim analizu. 
Napokon docekam otvaranje laboratorije kad tamo dobih vest da ce rezultati biti tek sutra popodne. Mooolim?!!! Pa ja sam i ovu noc jedva prezivela, kako cu jos jednu, ne zelim ni da zamisljam. No, bilo je kasno, vec mi je naplatila. Kasnije sam se pokajala sto laborantkinju nisam naterala da stornira taj racun. No, sad je kasno za kajanje. Nisam mnogo ni razmisljala, pa nekako mi se podrazumevalo da rezultati moraju biti istog dana.....zaboga, pa tako je cak i u drzavnim laboratorijama. 
Vratim se kuci, ne da mi djavo mira.
Odlucim ja tako da odem u drugu laboratoriju za koju pouzdano znam da izdaje rezultat isti dan.
Bocnem se jos jednom......i sad tako sedim kod kuce i cekam popodne 15h
Razradila sam strategiju da ne idem po rezultate sama vec da mi ih suprug donese u povratku sa posla. Sta  god da nas zadesi-zajedno smo ili pukovnici ili pokojnici. Bice mi laske tako.
Suprug je toliki optimista da je jutros stavio vince u frizider da se hladi, na sta sam ja samo zateceno u sebi pomislila "bravo, deset bambija" za stav i hrabrost.
Ja sam i dalje ucveljena kukavica koja jedva ceka da prezivi danasnji dan.
Rekla sam mu da mi se ne pojavljuje na vratima  bez dobrih vesti jer po ovako divnom danu primam samo lepe vesti! 
 
Ako se zapijem pa me nema.....znacete gde sam.
 
 
 


Putovanje na Mesec uspesno izvedeno

 
Da ne duzim mnogo-suma sumarum svih mojih strepnji i strahova iznosila je 155 !!! 
Da,da, moja betica iznosila  je 155. 
Najpre sam tri puta proverila da li je rezultat sigurno moj, da nisu pogresili...a onda sam i dalje samo gledala, nemo, guseci se u suzama. 
Ostavriti trudnocu za mene je bilo ravno letenju na Mesec. Sletela sam! Uspela sam!
Moja misija je ostvarena. Sve mi je tutnjalo u glavi od uzbudjenja. I dalje ne mogu da verujem da sam trudna!! Ovo je najlepsa vest koju sam ikada cula. 
Kupicu test za trudnocu i uramicu moje dve crtice na zidu da me ceo zivot podsecaju na to da je i nemoguce moguce. 
 
 
 Gorim od uzbudjenja, nikada se nisam ovako osecala.


6. nedelja trudnoce


Ja trudnica. 
Ko bi rekao!? Delovalo je tako nedostizno i daleko.
Ispascu smesna ako kazem da jos uvek ne verujem i ne smem da se radujem punim svojim kapacitetom.
Nemam mucnine, ne povracam, ne menjam cesto raspolozenja ( sto bi moj muz rekao, nista vise u odnosu na period pre trudnoce), ne jedem duplo vise, nemam zelju za kiselim krastavcima......Moglo bi se reci samo da sam pocela normalno da se hranim, onako kako je to oduvek i trebalo, vise obroka dnevno a ne dorucak s nogu, preko dana nezdrave grickalice a onda uvece kad dodjem s posla, tovarenje hranom.Tu naviku sam promenila preko noci. Pocela sam cak i meso da jedem, mada ga ne volim. Svi oko mene obigravaju i kontrolisu jel jedem?!
Kada mi je potvrdjena beta a nakon toga i njeno dupliranje, pocela sam malo da radim.
Pod tim podrazumevam vratila sam se na posao s namerom da me boli uvo za sve i da se ne cimam previse. Medjutim to je u mojoj profesiji bilo nemoguce, svaki dan sam bila pod stresom, nekako su me sve vise nervirali i sefovi i stranke, pa sam odlucila da se povucem na dobri stari teren-bolovanje i leskarenje u toploj sobici pod cebetom i sa lap-topom.
Na kraju krajeva, to mi je i ginekolog preporucio odmah-malo mi pise bolovanje on, malo lekar opste prakse...i tako u krug dok ne zagazim u dublje trudnicke vode.
Previse tesko sam dosla do trudnoce da bih se sada tako olako odnosila prema njoj.
Nista me ne zanima sem mene same i moje male mrvice u stomaku. By the way tiba mi je tako naduvena kao da u njemu imam mali baloncic a ne mrvicu od 6 nedelja. 
Bila sam prosle nedelje prvi put na ultrazvuku. Tada sam imala 5 nedelja i 5 dana.
Videla sa samo mala tackica velicine 2,1mm. Kaze doktorka da je jos uvek rano za srcanu radnju.
Kao posledica hiperstimulacije jajnici su mi ogromni, duplo veci od normalnog, eto zasto je stomacic veliki. No, kazu smirice se to polako.
 
Uvek imam neke nove brige-trenutno mi je najveca da na sledecem ulatrazvuku cujemo najsladje kuckanje srculenceta u mom stomaku. 
Molim se Bogu da bude tako.