"Vidis i sto ne vidis"
U periodu iscekivanja pozitivne beta HCG, kod sebe sam primetila jedan jako simptomaticni detalj. Svesno ili nesvesno, pocela sam da osecam neke simptome trudnoce a da trudnoce mozda uopste i nema. Pu, pu, pu , pomeram se s mesta! Ipak se nadam da je ima i da su se moje mrvice cvrsto priljubile uz mene.
Cetvrtkog dana od embriotransfera, primetila sam guste bele trage na mom donjem vesu. Najpre sam se preplasila sta bi to moglo biti, ali nakon googlovanja sam utvrdila da je to jedan od simptoma rane trudnoce. Tacnije bilo bi idealno da su trgovi braonkast- rozikaste boje, ali moji su beli, shvaticu ovo kao dobar znak, tako mi vise odgovara.
Stomak me sve vreme opasno zateze, ne znam sta je, ali i ovaj simptom cu shvatiti kao pozitivan znak.Nije to neki konstantan ili jak bol, vec cisto da podseti da se nesto desava :-)
Peti dan od transfera, muz me izvede u setnju. Prolazimo pored neke kafane sa bastom i nereprezentatinim gostima ( citaj Bife "Čep" kod Futoske pijace). Cesto prolazim tim putem, ali ovaj put me je opalio miris duvana i kafane, tako da mi je krenula neka neobjasnjiva muka pa sam se jedva povratila u normalu.Odsetali smo do "Caribic"-a na moj omiljeni sladoled sa kokosom, cokoladnim mrvicama, crnom i belom cokoladom. Nisam stigla ni do pola case a vec mi postalo mucno, pa sam morala da sednem na one penzionerske klupice na Bulevaru da odmorim i saberem se.
Iako 90% svog vremena provedem u horizontali za racunarom, apetit mi se nesto neobicno povecao. I to ne samo da mi se povecao, vec sam pocela cudno da uzivam u hrani i da se radujem kada je ugledam! Skoro da drhtim kad vidim pun tanjir. Malo nenormalno, zar ne?
Mozda su svi navedeni dozivljaji samo umisljaj, ponesena zarkom zeljom da osetim do sada neodigranu ulogu-ulogu trudnice....ko ce ga znati.