Pedeset nijansi sexa

                        

 

Nisam lazni moralista pa priznajem da sam sa zadovoljstvom procitala cuvenu trilogiju Pedeset nijansi.
U slucaju da se ovih nekoliko meseci ziveli u pecini, to je ona sporna trilogija o kojoj bruji ceo svet. Jedni u njoj vide modernu bajku, drugije kritikuju zbog previse eksplicitnih scena seksa, treci je nazivaju pornografijom za mame ali svima je zajednicko, da nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Nisam se zainteresovala za  planetarno ludilo ovog tipa bas, bas davno. 

Iako su brojni kriticari navodili da je u pitanju djubre od knjige samo zato sto je pisac zena koja nije knjizevno obrazovana, tematika mi se ucinila i vise nego zanimljivom jer je obradjuje neotkrivene delove ljudske seksulanosti, one mracne, neistrazene, o kojima se naglas nigde  ne govori. Zena, autor je jednostavno samo okrila tajne o kojima mnoge zene i muskarci potajno razmisljaju i sanjare ali posto je to kod nas tabu tema, najlogicniji sled stvari je bio da ce je ispljuvati kao delo bez sizea, zakljucka i ne znam ni ja vec kakvih literarnih vrednosti. Nisam zavrsila knjizevnost pa necu da pametujem ali cu navesti samo da se kvalitet knjizevnog dela po meni ne meri stilom pisanja, vec onim osecajem koji knjiga probudi u vama i trajanje istog nakon sto ga procitate.

Kazu ljudi, dobar marketing cuda cini. Da to su oni lazni moralisti......knjigu sam kupila jos kada nisam imala pojma sta cu da procitam, puna je tajni, iscekivanja, napetosti, seksualnog naboja koji nemaju ama bas nikakve veze sa marketingom. To sto se uglavnom svima dopadne, pa drugarica kaze drugarici, pa ona dalje svojoj drugarici itd.....to nije marketing. To je zavodjenje citalacke publike.

Dok sam kupovala knjigu u Laguni, najmanje sam zatekla "mame" u kupovini. To su uglavnom bile devojke od nekih dvadesetak godina koje se verovatno poistovecuju sa likom studentkinje Anastazije Stil i nadaju se da ce im se u zivotu zadesiti jedan Kristijan Grej. I to je skroz legitimno. Nek sanjaju dok su jos mlade i zelene.

Medjutim, svako ko je procitao sva tri dela ove knjige zna da je ona mnogo vise od jeftinog erotskog romana. Bezvrednim erotskim romanom ga smatraju osobe  koje su kroz citanje dela videle samo seks i sado mazo maltretiranje.To su oni ljudi koji su nezadovoljni sobom i svojim seksualnim zivotom pa sad saraju po tudjim zivotima i lece sopstvene komplekse. Njima bih preporucila da umesto knjige odgledaju neki dobar pornic, mozda im i pomogne. A oni kojima se knjiga svidja, slozice se samnom da moze posluziti kao sjajna inspiracija za prosirivanje sopstvenih seksualnih vidika i obogacivanje ponekad jednolicnog, obicnog, vanila seksa.

Iskompleksiranim osobama i primitivcima ce ovo delo sjajno posluziti za raspaljivanje i masturbaciju, a oni koji umeju dublje da se zagledaju u smisao, knjiga ce ostaviti snazan i neizbrisiv utisak, bilo pozitivan, bilo negativan.

 

 


Mracna noc

Decembar 2009.god.

Noc...

Svuda spokoj i tisina.

Iz slatkih snova me budi uzasan krik.

Otvaram oci i kroz mrkli mrak do mene dopire strasan zvuk iz kreveta.

Pored mene lezi on, trese se i bolno stenje. Dozivam ga i mrdam ali ne vredi. Nije kosmar niti ruzan san. Ne reaguje na moja dozivanja.

Palim svetlo u sobi i vidim uzasan prizor njega kako mu se celo telo strahovito grci i trese, lica slomljenog uzasnim bolom, bez svesti je i iz usta mu curi krv. 

Za trenutak pomisljam da ja imam kosmar i da je sve samo ruzan san.

Pocinjem da panicim, vristim i dalje pokusavajuci da ga probudim.

Odjednom sve prestaje, telo mu se smiruje, bolan grc sa lica nestaje, sve je naglo utihnulo. Ne cujem mu vise ni dah. Boze, da li je ziv.....sta je ovo, nocna mora? I dalje ne verujem da je prizor stvaran jer naprosto nisam na ovo bila spremna. Nikada mi se ovo u zivotu nije dogodilo. Niti sam zamisljala da ce mi se ovo ikada dogoditi. Ne ovako rano...mladi smo jos.

Palim mobilni....celo telo mi se trese, srce ce mi iskociti iz grudi, pokusavam da ostanem pribrana ...ali ne uspevam da se setim ni broja telefona za hitnu pomoc.

Okrecem 92...gde mi se naroguseni policajac javlja i vice na mene sto sam pozvala policiju kad mi treba hitna pomoc.

I dalje sam izbezumljena, panika me je skroz progutala, ne umem vise ni da definisem da li sam dobro i da li mi je muz ziv.

Placem iz sveg glasa....okrecem 93.....oh Boze, vatrogasci.....pa napokon pogadjam.....94 i uz veliki napor pokusavam da im sto brze objasnim o cemu se radi, moleci Boga da nije kasno i da sto pre stignu do naseg stana.

Slede najduzih 15 minuta u mom zivotu jer ne znam sta se dogodilo, zbog cega se dogodilo i kakve posledice sa sobom nosi. Vece pre toga, kao i svih prethodnih dana, godina, sve je bilo savrseno i normalno.

Boze, sta se ovo desava?!.... moj plac para mrtvu tisinu u noci. Sve deluje sablasno i strasno.

Boze, molim te reci da je sve samo ruzan san i da cu se ujutru probuditi ususkana u svom mehuru ljubavi pored njega i da cemo jedno drugom uz sirok osmeh i poljubac pozeleti "Dobro jutro". Volim ga najvise na svetu.

Moje zelje nisu uslisene...


Glavobolja


Suprug i ja sedimo u kaficu i pijuckamo pice. Paznja mi je skrenuta na jedan sto ispred naseg.
Za njim sede cetvorica deckica i piju kafu. Suprug u sali rece da njih cetvoro imaju zajedno godina koliko ja sama. Salu na stranu, po nekoj slobodnoj proceni imaju oko 12-14 godina, piju produzeni espreso i zavaljeni u separeu puse cigare. Cigare tako smesno stoje u njihovim jos uvek decackim rukama. Zapravo ne smesno, vec zalosno. Jednom od njih je zazvonio telefon, automatski je ustao i otisao u toalet. Verovatno ga  poziva jedan od roditelja, pa ne zeli da ga buka i glasna muzika otkriju. To nas je navelo na razmisljanje koliko je tesko i odgovorno biti roditelj i vaspitavati dete. Zapravo, kojim se metodama posluziti a da nas ne zadesi neka slicna sudbina!?
Setam bebicu po gradu i posto je postala pravi mali nemirko koji nece da lezi u kolicima, cesto se desi da place iz sveg glasa i alarmira da je podignem. Popustila sam nekoliko puta ali stvarno nemam nameru da kroz grad jednom rukom drzim bebu a drugom guram kolica. Tako mali a vec takvi manipulatori. Odlucila sam da budem istrajna. Pustim je da place i nastavljam da setam. No, naravno, ljudi pored kojih prolazim me zgrozeno posmatraju, verovatno pomisljaju u sebi "kakva neodgovorna i nabedjena mama, beba joj vristi u kolicima a ona mrtva ladna seta". Malo me grizla savest zbog tih pogleda ali sada sam vec navikla, bas me briga za sve njih. Tako nekoliko puta i sada je sve u redu, prestali smo da divljamo i histerisemo.
"Ako hocete da postanete bolji covek, rodite dete ali mu ne dozvolite da ono vaspitava vas."
Te reci mi zvone u glavi i podecaju koliko nam je zapravo ozbiljan zadatak dodeljen.
Nije lako... 
Citiracu petla Sofronija u onom crtanom filmu: "Kako to rece moja stara mama, strasna je glavobolja biti mati".