FAZA III
Uplovih lagano i u završnicu mog dugog putovanja! Čekale su me još samo aspiracija i embrio transfer. Ništa strasno. Zbog ova dva koraka se družim sa osobljem Betanije više od mesec dana.Nikad dočekati kraj.
Aspiracija jajnih ćelija je rađena pod kratkom opštom anestezijom, od koje sam prestala da imam fobiju, računala sam, ako sam se probudila posle one ciste, biće i sada sve ok.
Budim se iz anestezije.Devojke koje su ležale samnom u sobi mi kažu da sam bila odsutna svega 10 tak minuta iz sobe. Kako malo vremena treba da se isisaju ta malecka jajašca za čiji razvitak se boriš kao ratnik toliko nedelja. Nakon izvesnog vremena pojavljuju se stručnjaci koji mi saopštavaju da su iz mene izvukli 8 jajnih ćelija. Pomislih, super, jel to dobro ili loše?! Nisam imala hrabrosti da ih pitam. Gospodju glavnu sestru pitam da li mi može reći hoće li mi se oplodnja raditi ICSI metodom kao sto mi je doktorka ranije rekla, ona svojim ledenim glasom odgovara da će mi to biti saopšteno za tri dana kada i AKO do oplodnje dodje. To AKO mi ni jedan lekar nije tako sasuo u lice kao ona.Uh, od svih njih tamo, ona mi ostavi najgori utisak. Što sam se ja više trudila da budem fina sa njom, ona je postajala sve hladnija. Trebalo bi na njeno mesto staviti onu malu što voli da šefuje, da je makar nauči ljubaznosti.
Posle minimalnog krvarenja i dva sata ležanja na klinici, odlazim kući srećna što sam još jednim korakom bliža cilju.
Za tri dana mi rade embriotrasfer. Sva tri dana mi odzvanjaju reči glavne sestre sa akcentom na " AKO do oplodnje dođe". Eto to je sve što me je tada mučilo-hoće li imati šta da mi vrate nazad.
Posle tri dana, eto mene opet na klinici, nikad dočekati!
Preljubazna doktorka mi radi transfer u saradnji sa reproduktivnim biologom koji saopštava da imam 3 embriona i pita da li želim sva tri da mi se vrate. Malo sam iznenadjena, jer mi niko nije rekao da ću moći da biram, a i u saglasnosti koju sam na početku potpisala piše da mi vraćaju tri. Dokotorica mi govori da bi ona na mom mestu ubacila sva tri jer time povećavam šansu za uspeh. Toliko mi je ulivala poverenje, da sam je poslušala, iako mi pomisao na trojke izaziva, u najmanju ruku, čitavu zbrku u glavi.
Nakon ubacivanja malih ronilaca u moju matericu, ostajem jos 3 sata na klinici i ležim kao na jajima. Posle tri sata, koja su mi se činila kao 3 dana, odlazim kući, opet kao po jajima :-)
Tu su mi pala i preostala dva kamena sa srca.
Što je u ljudskim rukama, gotovo je, dalje je sve na Božijoj volji.