FAZA I
Published on 09/19,2010
Moje putovanje započelo je u avgustu ove godine, kada sam se s pozivnim pismom od RZZO javila izabranoj ustanovi, u mom slučaju je to bila Betanija u Novom Sadu.
Dane i mesece iščekivanja, skupljanja gomile analiza, posete lekarskim komisijama, ovaj put neću spominjati jer se sve te muke zaborave kada dodje ono glavno, a to je zvaničan početak programa vantelesne oplodnje.
Toga dana pojavila sam se sramežljivo u prepunoj sali odeljenja za sterilitet, plašeći se da ne naletim na nekog nepoželjnog.
Žene su uglavnom ćutljivo sedele na klupi i čekale svoj red, po neki muškarac nelagodno se šetkao po sali a bilo je naravno i onih gospođa koje su na sav glas prepričavale svoje pobačaje, krvarenja i sve one ružne priče koje svakako ne treba da slušate sad kada ste i bez toga pod prevelikom tenzijom. No , prvi dan sam naučila školu, pa sam već sledeci put došla sa slušalicama u ušima.
Tada još nisam znala da je svaka žena individua za sebe i da ne postoji univerzalni šablon po kome se program sprovodi, tako da bi me slušanje tudjih priča samo jos više zbunilo.
Neke žene idu na kratku šemu stimulacije, neke piju kontraceptivne pilule pre ulaska u šemu, a neke su opet na dugačkoj šemi-ja sam bila u ovoj drugoj grupi.
Parola u dugoj šemi stimulacije je "strpljen-spašen"
Najveće umeće jeste biti strpljiv do neba i nista ne požurkivati.
Iako mi strpljenje nije jača strana, moram priznati da sam super izgurala svoju dugu šemu hormonske stimulacije!
Najveća briga mi je bila kako uskladiti moj prezahtevni posao sa svakodnevnim terapijama koje se daju na klinici isključivo izmedju 10-11h.
Kada je reč o besplatnom programu VTO, tu kompromisa nema, mora se dolaziti svaki dan, ampule se ne mogu nositi kući, niti se mogu davati samostalno.
Lekari su preporučili da za vreme uzimanja terapije ne uzimam godišnji odmor, kako bi mi misli bile okrenute ka drugom pravcu i kako ne bih bila opterećena sobom i svojim procesom.
No, to je naravno bilo nemoguće pa sam nakon nedelju dana bežanja sa posla ipak uzela godišnji odmor i rasterećeno nastavila sa procesom.
Važna stvar u celoj priči jeste ne pričati svima da putujete u Babyland i naravno, izbegavati druženja sa komplikovanim i napornim ljudima.Oni će vam samo otežati ovaj,samo po sebi, težak i mukotrpan proces.
hvala što si pisala ovaj tekst,jer je mnogo lakše krenuti u sve to kad ti neko(ko je to prošao)lepo ,korak po korak objasni šta...kad...kako...i koliiikooo duuugooo....
odlican tekst