Malo suza, malo gurkanja
Published on 02/09,2012
Maleni bebac me je uverio da povetarac u mom stomaku nije bila nikakva nadutost ili zila kucavica, vec da je to upravo ona, nasa mala princeza. Rita se i javlja redovno svojoj mamici. Cak hoce da se druzi i sa taticom. Jutros kad je prislonio ruku na moj stomak, ona mu je hitro otpozdravila ritanjem nekoliko puta. So sweet.
Kazu da se u drugom trimestru trudnoce hormoni stisavaju i da trudnica postaje uravnotezenija.
U mom slucaju se to i nije bas pokazalo kao istinito.
Ne znam sta se desava ali mi se cini da, ne samo sto sam ja drugacija, nego su i ljudi oko mene drugaciji. Kazu da su deca najveca radost ali i najveca briga u zivotu. Ja za sada ne dozvoljavam sebi da se sa tim opterecujem, bar ne sa brigom. Radujem se sto cemo dobiti bebu i trenutno sam verovatno u najsrecnijem periodu zivota. Konacno ne radim, nisam pod stresom, imam vremena na pretek za sve, trudnoca mi ne smeta, muz mi je divan....jednom recju imam sve preduslove da budem najsrecnije stvorenje na svetu. No, ipak to nije slucaj. Da, sramota je reci ali ja svaki drugi dan cmizdrim. Makar jednom pred spavanje. Ne znam sta mi je, nadam se da je to posledica one krilatice "Kad sti trudan, nisi svoj".
Iako to ni malo nije istina, cini mi se da suprug nije dovoljno nezan i pazljiv, da vreme ne provodimo kvalitetno, mada cim stigne sa posla, ja mu se uskuskam u zagrljaj pa gledamo TV. Eto, neko bi pomislio ova zena nije normalna sta prica ali onda me uhvati plakanje jer me raznezi scena kada me suprug pomazi i poljubi po stomaku. Ponekad me rastuzuju stvari koje ne mogu promeniti, koje su visa sila ili zatvoren slucaj, mnogo vise nego kad nisam bila trudna. Toga nisam ni svesna sve dok mi suprug ne skrene paznju da sam mnogo ozbiljna i neobicna.
Uprkos svemu navedenom, sve mi se vise cini da ipak nisam nikakav ozbiljan slucaj, vec da je to samo posledica neispavanosti koja me muci nocima, pa onda umesto da spavam, ja se prevrcem i razmisljam o glupostima, zatim zatvorenosti u kucu i visak slobodnog vremena, jer sam ja ipak zena koja pre trudnoce 80% vremena provodila na poslu.
Verujem i iskreno se nadam da cu se, sa prvim suncevim zracima, malo uravnoteziti i istinski poceti sa uzivanjem u blagoslovenom trudnickom zivotu.
A zašto se to zove "drugo stanje"? Zato što nije prvo, uobičajeno.
A zašto se to zove "drugo stanje"? Zato što nije prvo, uobičajeno.
Divno pisete i sa uzivanjem citam vase osecaje...nalazim se u svakoj recenici, u svakoj vasoj misli...zelela bih i ja da jednog dana uspem i da osetim tu radost...dajete mi snagu...tesko je, uzasno tesko, treba da pokusam peti put!Strah me je od suza...i ovo prolece proci ce bez mene...da uzasno je tesko gledati sretne mamice sa svojim stomacicima i bebicama, razumete me...Uspela sam iz cetvrtog vto da ostanem trudna, ali na zalost u sedmoj nedelji desio se spontani...moram i zelim dalje, molim se bogu da mi da snage i zdravlja i srece! Hvala vam na divnim tekstovima...S postovanjem! Mirjana
Mirjana hvala na lepim recima. Budite hrabri i nastavite sa pokusavanjem jer to sto vam je jednom uspelo znaci da mozete da ostanete trudni i treba da samo da vam ulije dodatnu snagu da ce sve biti kako treba jednog dana. Do tada ce se proliti jos dosta suza, sigurma sam, ali ne ocajavajte nego budite hrabri i istrajni u svojoj borbi.
Hvala veliko...imam dosta godina i nemam puno vremena...nada, i vera...hrabrost mi ne nedostaje...fali mi ono malo srece...
I think this is among the most important information for me.
And i'm glad reading your article. But should remark on few general issues, The web site taste is ideal,
the articles is really nice : D. Just right process, cheers