20.nedelja trudnoce-It's a GIRL!!!
Published on 02/04,2012
Rezultati amniocenteze nedvosmisleno su pokazali da je nasa voljena beba jedna zdrava devojcica. Taj dan smo imali dvostruku radost. Prvu, sto je sa bebom sve u redu i drugu podjednako divnu, da je beba devojcica. Nikada nisam bila od onih trudnica koje su vikale da im je sve jedno kog ce pola biti beba. Ponekad sam se cak i lose osecala zbog toga, znajuci kako smo tesko dosli do zaceca. Nekako mi je na srcu bila zelja da to bude devojcica i taj predosecaj me nije napustao cak i kad su mi na jednom ultrazvuku rekli da je decak. Daleko od toga da bih bila tuzna da je tako, no ipak, moj kez bi postajao nenormalno sirok svaki put kada na ulici ugledam mamu sa nekom slatkom i umiljatom devojcicom. Slike u glavi sa kovrdzavom plavokosom devojcicom koja se igra sa svojim barbikama, doteruje se i umiljava oduvek su mi se vise dopadale od malih nestasnih deckica koji ratuju sa raznim figuricama action man-ova, trkaju se auticima i tuku sa drugim decacima. Verovatno cu pozeleti da nam druga beba bude decak, ali trenutno neopisivo uzivam u prelepom saznanju da cemo imati devojcicu. Moju srecu oplemenjuje i cinjenica da se tata jako raduje sto ce sada imati dve princeze u kuci. Jedva cekam da mu rodim devojcicu. Uzivacu u svakom trenutku gledajuci ih kako se maze i vole.
Malena princeza se juce, cini mi se, prvi put oglasila u mom stomaku. Kazem cini mi se, jer je osecaj bio cudan i ni sama nisam sigurna jel to bila ona ili mi je nesto drugo protrcavalo kroz stomak. Bio je to osecaj poput golicanja, kao da mi je maleni misic protrcao kroz stomak. Skroz ludo i neobicno. Jedva cekam da postane aktivnija pa da se cesce druzimo i umiljavamo malenoj smizli.
U ovim sneznim i hladnim zimskim danima trudnica nema preca posla nego da masta o tome kako cemo opremiti bebinu sobu, kakva kolica ce beba da ima i sl. Jeste da se od cena vrti u glavi ali ko ce se jos i zbog toga brinuti. Bice nekako,samo nek nam je princeza ziva i zdrava!
Ljube je mama i tata :-)
Kad bismo mogli da biramo, prvo dete bi trebalo da bude devojčica, jer ima veću šansu da sve bude u redu, a i ako se ranije rodi, ima veću šansu da pregura. Takođe se lakše gaji.
Pročitala sam cijeli blog, od prvog posta, plačući. Oduvijek imam strah, ne znam zašto, da ću imati problem sa začećem. Nadam se da je taj strah neosnovan, pa čak i da jeste, da ćemo problem riješiti.
Prvo što ću ti reći a to, koliko vidim, i sama znaš, imaš divnog muža. Malo je takvih, koji su uz svoju suprugu u najtežim trenucima a ne okrenu se piću i društvu ostavljajući nju da se sama bori sa problemima.
Što se tiče priča i pitanja: "Šta čekate?", to si u pravu. Imam prijatelje koji su tri godine u braku, pokušavaju ali ništa i svi ih zapitkuju upravo to pitanje. Ja ne znam kako bih izdržala da budem uljudna i dajem neke kulturne odgovore u takvoj situaciji.
Sa jednom drugaricom sam bila kod ginekologa i doktorica me je pustila unutra da vidim bebu na 4D UZV. Njoj (drugarici) su suze tekle a meni se srce steglo. Još nisam došla do tog osjećaja, nadam se da hoću, ali vjerujem da je, biti majka, nešto najljepše u životu žene.
Suvišno je govoriti da vam želim sreću. Uživaj u svakom trenutku